Kratkovidost / Miopija

Kratkovidost / Miopija
  1. Pojava i rast dioptrije.
  2. Pristup prirodnom oporavku miopije.
  3. Istraživanja o uzrocima miopije.

Pojava i napredovanje dioptrije.

Kratkovidost ili miopija jedan je od najčešćih problema sa vidom koji pogađa skoro polovinu populacije u nekom trenutku života. Kratkovidost se obično javlja tokom školskih godina kada ne možemo da pročitamo ono što je napisano na tabli. Problem jasnog vida na daljinu vremenom postaje sve veći i ubrzo dobijate naočare. Kada počne nošenje naočara, kratkovidost pokazuje sklonost da se pogoršava pa je s vremenom potrebna jača korekcija. Kada kratkovidost pređe -2D,  ljudi često nose naočare za daljinu i tokom rada na blizu.

Laserska operacija može biti uspešno rešenje za osobe koje se odluče da se na taj način reše dioptrije. Međutim, puno je slučajeva gde nakon operacija osoba postaje zavisna od veštačkih suza. Operacija ne garantuje da se u kasnijoj dobi neće pojaviti dioptrija, a svakako nije preporučljivo podvrgavati se sledećoj intervenciji jer se uklanja dodatni sloj oka čime se rožnjača ponovo istanjuje, a trajno narušava zdravlje i prirodno podmazivanje oka.

Naočare su zdraviji izbor za korekciju vida od kontaktnih sočiva. Osobe sa većim dioptrijama koje nose sočiva preko 20 godina su podložnije ablaciji retine. Ako imate sledeće simptome, obavezno se javite svom oftalmologu što pre:

  1. porast broja “mušica”u vidnom polju
  2. svetlosni “bljeskovi” ili “munje” u delu vidnog polja
  3. Pojava senke ili  “zavese” preko dela vidnog polja ili senke

Pristup prirodnom oporavku miopije.

Miopiju možete rešiti prirodnim putem bez rizika od neželjenih efekata. Vežbe za kratkovidost se razlikuju u zavisnosti od stepena kratkovidosti. Kod dioptrije manje od -2, vežbe imaju za cilj da oči fokusiraju objekte koji su sve dalje i dalje gde je rezultat izoštravanje vida sitnih detalja. Kako bi povratili svoj prirodno jasan vid za dioptrije manje od -2, obično je potrebno 2 do 3 nedelje vežbanja.

Kod dioptrije veće od -2, a zavisno od visine dioptrije, potreban je duži period i proces uključuje nošenje očnih pomagala redukovane dioptrije kako bi oči imale prostor za rad i napredovanje. Samo izvođenje vežbe traje 1-2 minuta. Sa visokim stepenom kratkovidosti, dioptrije od -5 do -10, većina ljudi postiže poboljšanje od 1 dioptrije mesečno. Ovo poboljšanje direktno zavisi od dinamike vežbanja i discipline. Trening vida je efikasan na isti način kao režim za smanjenje telesne težine - daje efekat u meri u kojoj se posvetite. Biće vam drago da čujete da je učinak treninga vida trajan; kratkovidost se ne vraća kao kilogrami.

Istraživanja o uzrocima miopije.

Teorije o uzrocima miopije su brojne. Gubitak vida za daljinu bio je poznat od pamtiveka, ali se tome nije poklanjala velika pažnja sve do 19. veka. Zanimljivo je da u prvoj polovini 19. veka upotreba naočara nije odobravana. Smatralo se da naočare pogoršavaju postojeći problem sa vidom.

Tokom šezdesetih godina 19. veka nemački oftalmolog Herman Kon uočio je da se kratkovidost kod dece pojačavala tokom godina njihovog školovanja. Dr. Kon je 1866. objavio studiju ispitivanja vida kod 10 hiljada đaka škola u Breslau. Došao je do naizgled logičnog zaključka: upotreba (a naročito zloupotreba) očiju je ono što prouzrokuje kratkovidost. Konova teorija bila je dominantna tokom sledećih 50 godina i otpočeta je žestoka kampanja za bolje uslove vizuelne higijene u školama.

Holandski oftalmolog Donders smatrao je da miopija nastaje kao rezultat prolongirane tenzije u očima tokom napregnutog rada kada dolazi do izduživanja očne jabučice. U svom radu „O anomalijama akomodacije i refrakcije oka“ (1864.) Donders piše: „Kako onda objasniti ovo izduživanje? Tri činioca mogu doći u obzir: 1. Pritisak mišića očne jabučice pri jakoj konvergenciji ose vida; 2. Povećani pritisak tečnosti, do kojeg dolazi usled nagomilavanja krvi u očima u zaustavljenom položaju; 3. Kongestivni procesi u očnom dnu, koji dovode do omekšavanja čak i u normali, a pogotovu pod povećanim pritiskom tečnosti oka, a zatim do rastezanja membrana. Taj povećani pritisak i rastezanje događa se uglavnom na stražnjem polu, a može se objasniti potrebom za podrškom mišićima oka u tom delu...“

Sve do vremena kada je oprema za precizno merenje veličine očne jabučice na živom oku postala dostupna, verovalo se da cilijarni mišić slabi i gubi moć fokusiranja sočiva. I dan danas ovu teoriju zastupaju mnogi stručnjaci u oblasti nege vida. Ultrazvučni pregledi objektivno su pokazali da kod visokog stepena kratkovidosti dolazi do izduživanja očne jabučice. Šta prouzrokuje to izduživanje pitanje je ličnog mišljenja.

Verovatniju teoriju zastupa Piter R. Grin u svojoj doktorskoj tezi pod naslovom „Mehanički aspekti miopije“ (1978). Grin je vršio procenu stresa koji oko trpi na bazi principa inžinjeringa. Kod miopije izdužuje se samo stražnji deo očne jabučice. Prednji deo ostaje normalan. U početku oči su u osnovi okrugle ali postepeno, tokom desetogodišnjeg perioda, najčešće u uzrastu od 8. do 18. godine, stražnji deo beonjače dobija oblik izdužene sfere. Grin je ispitao sile koje dejstvom opterećuju beonjaču usled akomodacije, konvergencije, pritiska tečnosti i od strane spoljnih mišića oka. Zaključio je da mehaničko dejstvo konvergencije stvara efekte koji ubedljivo dominiraju nad efektima akomodacije, iako se obe sile javljaju simultano kada se oči fokusiraju na metu koja se nalazi vrlo blizu. Njegovi proračuni pokazali su da je ukupni stres koji trpi stražnja beonjača zbir stresa koji izazivaju očni pritisak i rad mišića. Grin je zaključio da regiju koja se nalazi između ligamenata kosih mišića karakteriše zatezna čvrstoća mnogo viša nego što je to slučaj za bilo koju drugu tačku na očnoj jabučici. Ova teorija, dakle, može da objasni osno izduživanje očne jabučice do kog dolazi kod kratkovidosti visokog stepena.

Teorija strukturne miopije smatra da su genetski faktori primarni uzrok kratkovidosti. Goldšmit (1968.) daje ekstenzivni prikaz literature na temu genetske prirode miopije. On zaključuje da su genetski faktori važni, ali da postoji nekoliko tipova miopije sa različitim genetskim obrascima.Drugi istraživači nisu zaključili da postoji osnov za uspostavljanje teorije o nasleđivanju kratkovidosti.

Funkcionalna miopija nastaje kada u preteranoj meri koristite oči za rad „na blizinu“, što znači da više sati dnevno držite fokus na razdaljini manjoj od pola metra, kao što je slučaj kod rada na kompjuteru. Vraćamo se na zaključak Hermana Kona iz 1866. da je zloupotreba očiju za rad na blizu glavni uzrok kratkovidosti. Suština je da postepeno treniramo oči da fokusiraju objekte koji su blizu i zanemarujemo vežbanje vida za daljinu. Životinje koje se odgajaju u zatvorenom prostoru takođe razvijaju kratkovidost. Postoje naučni dokazi da okruženje utiče na vid.

Dr. Vilijam H. Bejts (1915.) sugerisao je da do kratkovidosti dolazi usled mentalnog napora. Posebno se osvrnuo na naprezanje kosih mišića koji oformljuju kaiš oko očne jabučice.